admin/ October 28, 2016/ O svom životu, Vi pišete/ 2 comments

168d83216

Evo, skupila sam hrabrost, i odlučila vam ispričati jedan dio svog života, te samim time dati nadu i hrabros za dalje, mamama koje su u sličnoj situaciji kao i ja.. Ovim putem također želim ostati anonimna..

Sve je krenulo prije 9 godina..Kao i svaka djevojka, zaljubila sam se. Sve je bilo divno i krasno, sve dok nisam ostala trudna. Nakon 3mj. trudnoće, vjenčali smo se, i tada je sve krenulo. Do tada je bio divna osoba, pažljiva, puna ljubavi… Nakon svadbe, pokazao je kakva je zapravo osoba… Uslijedilo je psihičko maltretiranje,zatim i fizičko… Bilo je i  vrijeđanja, nazivanja pogobnim imenima. Uslijedile su i teže batine. Trpila sam zbog bebe… Kada su me uhvatili trudovi, on nije bio uz mene, bila je moja mama i oćuh… On je to jutro išao na posao… Izgovor mu je bio da mora na posao, da ja to mogu i sama… Zatim se okrenuo na drugu stranu kreveta i nastavio spavati…  Porod je bio jako težak,trajalo je 28 sati..Ozljedili su joj glavicu, ja sam padala u nesvijest, gubila se..ma nešto strašno. No prošlo je i to. Nastavili smo živjeti dalje. Ja sam se,nakon 2 godine uspjela zaposliti. Radila sam težak fizički posao na pilani, samo da bi imala za svoje djete,jer je on svoju plaču potrošio na društvo i alkohol. U tom periodu, preminula mi je baka, koja je cijelo djetinjstvo brinula o meni, dva tjedna nakon toga, ubio mi se prijatelj… Klonula sam i psihički pala…  Ali i u jednu ruku, bila toliko snažna. Jednu noć,kada sam došla iz druge smijene, dogodilo se nešto što je završilo moj pakao (bar sam si ja to tako mislila). Digao je posljednji puta ruku na mene, i tome sam stala na kraj. Drugi dan je otišao od nas, uslijedila je i rastava. Prolazile su godine. Odlučila sam skupiti snagu i krenuti dalje sa svojim životom.

Nakon 6 godina samoće, opet se zaljubim. Bio je tako divan,k oliko sam ga samo voljela… Bilo je sve tako savršeno, priznao je moje dijete, sve do trenutka kada je svojima rekao za mene. Naravno, bio je mamin sin. Odlučio je da nastavimo vezu, jer me je kao volio. I dogodi se trudnoća. Veza nam je bila pri kraju, ja izvan sebe. On veseo, kao bit će uz mene. U 5 mjesecu trudnoće on odlući otići  zbog druge žene. Šta ću ja?  Pa zar opet sama sa djetetom? Ovoga puta sa dvoje? Svijet mi se srušio. Njegovi me nazivali i tjerali da abortiram u 5 mjesecu trudnoće. Mama me tjerala iz kuće, okrenula mi leđa… Bila sam prepuštena sama sebi sa djetetom i trudna. Dobila sam otkaz, djete je krenulo u malu školu… Snalazila sam se sama kako sam znala… Bila sam gladna,sve što sam imala od ušteđevine, prehranjivala sam djete. Znala sam preživjeti dan na dvije šnite kruha, ali to mi nije bilo bitno, bilo mi je bitnije da mi djete nije gladno.  Sve od primanja što sam imala bio je dječji doplatak, jer mi bivši suprug nije plaćao alimentaciju. U 8 mjesecu trudnoće počela sam se pripremati za bebu. Imala sam nešto robice od prve curice,kolica i kinderbet… Odlučila sam si okrečiti sama sobu onako sa trbuhom do zuba. Budući tata nije ni pitao za nas. Deset dana prije termina, morala sam ostati u bolnici. Mama je pristala pripaziti na moju stariju kćer, ali ju ja nisam zanimala. Rodila sam prije termina zdravu,veliku curicu. Zaplakala sam kada sam ju vidjela. Bila je ista tata. Njega sam odmah obavijestila, na što mi je on poklopio slušalicu. Isti dan je na poslu slavio rođenje kčeri. Nakon dva tjedna odlučio je priznati djete,ali samo na papiru. Čak ju je i primio u naručje,ljubio ju,grlio..i nestao…

Evo,moje djete je sada staro godinu i 3 mjeseca..Otac, a ni njegova obitelj još nisu pitali za nju. Tužila sam ga za alimentaciju, koju ajmo reći plaća,  700 kn. Na sudu je izjavio da djete ne želi vidjeti, a kamo li ćuti za nju. Meni su moja djeca sve,one mi daju snagu za dalje. Još uvijek ne radim,snalazim se kako znam..Ali mojoj djeci ništa ne fali..Ne sječam se kada sam sebi nešto kupila… Sve dajem za njih dvije, i nije mi žao.. Evo,ovo je moja priča,moja prošlost…

Ovo je životn priča jedne jako HRABRE I JAKE  majke, žene. Ovo je zaista MAJKA, ŽENA, KRALJICA… Za oca (ako ga tako mogu nazvati) samo mogu reći da se stidi, i kajaće se verovatno nekad, ali bojim se da će biti kasno… Hvala od srca ovoj mami koje sa nama podelila deo svog života, od srca joj želim da istraje u borbi, pronađe posao i uživa sa svojim anđelima.

Pridružite se i fb stranici Zdravo odrastanje počinje još u maminom stomaku ili tviter nalogu i pratite najnovije tekstove, vesti, priče čitalaca i razmenjujte iskustva sa drugim roditeljima. Takođe, svoje priče možete slati na pomenute adrese.

 

 

2 Comments

  1. Jako tužno nažalost,ali ja vjerujem da ce se majka izboriti za te predivne djevojčice,i biti im primjer,a isto tako nisu svi muškarci isti,a očevi neka se stide kao i otac moje čerke

    1. Da, bas tako… Ako imate i vi nesto da podelite sa drugim ženama slobodno me kontaktirajte 🙂

Leave a Reply