admin/ October 25, 2016/ O svom životu, Uncategorized, Vi pišete/ 0 comments

Posmatram njih troje, valjaju se po podu, glasan smijeh voljene, željene djece, ljubav oca prema djeci, iskrenu ljubav, jačinu porodice… Posmatram ih, mog supruga i moja dva anđela!

                                                   %d0%bf%d1%80%d0%b5%d1%83%d0%b7%d0%b8%d0%bc%d0%b0%d1%9a%d0%b5

I vraćam se 25 godina u nazad. 25 godina od kako ja nemam tu ljubav, ne znam ni da li sam je ikada imala, ali mama mi je pričala da jesam, da me jako volio tata. Tata, riječ koja cijeli zivot fali u mom riječniku! Otac čiju figuru u svom postojanju ne pamtim! Moji roditelji su se razveli kad sam ja imala 4 godine. Sjećam se kroz maglu da smo se mama i ja vratile u našu zemlju, da je bio rat, da tate nije bilo… Sjecam se i 2/3 pisma, mama mi ih je čitala, da mu falim, da radi, da je daleko. Sjecam se i prve svađe sa mamom, kad sam rekla žao mi je što nisam ostala sa tatom, on me volio, pisao mi, sjećam se i riječi njenih:”Ja sam pisala, da ti umanjim tugu.” I tako, nizale su se godine, gledala sam slike čovjeka koga sam nekada zvala tatom, gledala ih i prepoznavala u njima dalekog čovjeka, stranca. Majka se trudila čitav život da mi ništa ne fali, radila od jutra do sutra, borila se, pružala mi i ljubav i sigurnost i porodicu i dom i sve.
Sjećam se, bio je hladan novembarski dan, izašla sam iz škole, tad mi je bilo 16 godina, i pred vratima je stajao čovjek koga sam poznavala samo sa slika. Prišao i rekao ja sam tvoj tata. A u meni ništa, ni sreća ni tuga ni ljubav ni mržnja, ništa, stranac, kao bilo koji drugi čovjek sa ulice. Sjećam se da me majka “tjerala” da provodim neko vrijeme sa njim, i sjećam se da su to bile traume za mene. Sjecam se da posle toga nije zvao niti pisao, niti se javljao. Srela sam ga jednom kad sam završila fax, prišao mi je, čestitao, nastavio dalje. Sjećam se svog vjenčanja, kada me majka pitala, da li želim da pozovem oca, i mog jasnog NE! Sjećam se kad sam bila trudna sa prvim djetetom, da sam ga srela, popila kafu sa njim, trudila se svim silama pronaći opravdanja za to sto cijeli moj život nije bio tu. Sjecam se da sam ga ponovo srela na ulici nakon dvije godine, kad sam rodila drugo dijete, i da me ljutito upitao:”Kako te nije sramota da ti otac ne zna da je ponovo postao djed.”
Gledam svog muža koliko daje sebe za nas, za našu djecu. On mi je pokazao šta znači biti tata! Majka mi je nedavno rekla, pozovi ga, otac ti je, sutra se može nesto desiti, samo sam joj odgovorila, ja sam gubitak oca davno preboljela!
Hvala puno mami, koja je želela da ostane anonimna, što je podelala sa nama svoje životno iskutvo i svim muškatcima time poslala jasnu poruku…Ova mama, kao i njena, hrabra i požrtvovana, mama zaslužuju od svih nas veliko poštovanje.  HVALA JOŠ JEDNOM MAMI ŠTO JE JEDNO JAKO EMOTIVNO i TEŠKO ŽIVOTNO ISKUSTVO PODELILA SA NAMA 🙂

Leave a Reply