admin/ October 24, 2016/ O dojenju, Uncategorized, Vi pišete/ 0 comments

Čitajući razne forume, stranice na fb i komentare o dojenju, nekvalitetu majčinog mlijeka, dohranama odlučila sam s Vama drage moje podijeliti svoje iskustvo o Ad-u i dojenju.

beba-na-dojci
Kada se prije 8.godina rodila moja kćerka, bila sam mlada i nisam bila educirana, usudila bih se reći dobro neinformirana o dojenju i popratnim stvarima. U bolnici se nitko nije trudio da mi baš objasni kako staviti dijete na dojku, kako uopšte postići da ispravno doji. Pohađala sam tečaj, ali je to sve nekako bilo šturo i zapravo mi se teorijski činilo prejednostavno, ali praksa je bila nešto sasvim drugo. Tako je moja beba “visila” na dojci stalno ja pojma nemam jel to dobro ili ne, nitko mi ništa ne pokazuje… Kada smo stigle doma ja sam je stavljala na dojku ali ona nešto nije bila zainteresirana za dojenje. Bila je lijena i nije htjela vući. Trudila sam se kako znam i umijem i nisam uspjela. Dobivam ragade, bradavice krvave, stolica kod bebe s tragovima krvi, izdajam, masiram, dolazi i mastitis, s njim i temperatura, završavam na hitnoj i tu se završava svaki moj pokusaj dojenja. Dugo godina kada bi netko rekao da je to divno i prekrasno ja bi odmah burno reagirala da mi je to bio najgori period, cak gori od poroda 😞 ..
Nakon 8.godina ostajem opet trudna 🙂 i moje razmišljanje i stavovi su se promijenili, hvala Bogu. Htjela sam se educirati o dojenju i pohađala sam opet tečaj koji mi je kasnije punooo pomogao. Svi su mi govorili da dangubim na tom tećaju, sta će rodilji tečaj kad sve zna, ali ja sam imala svoj cilj. Kada se rodio moj djecak nakon 2h smo uspostavili vezu-dojenjem. Išlo je presavršeno i tako glatko nitko sretniji od mene, ali ta sreća je bila kratkog vijeka.
Moja agonija, usudim se reći, trajala je mj.dana. Sestre u bolnici su bile divne i puno su mi pomogle savjetima i sugestijama kako da najbolje dojim. Slusala sam i radila sve sto su mi savjetovale jer imala sam jasan cilj, ovaj put ne odustajem, nikakav mastitis ni ragade me nece sprijeciti u dojenju. 3 dana nakon izlaska iz bolnice kreće kao sto sam već rekla moja agonija 😞. Beba je na siki stalno imam osjecaj da po cijeli dan doji, bradavice lagano krvave, stvaraju se kvržice. Masiram, stavljam tople obloge ne bi li si malo pomogla. Zovem babicu da mi dođe doma da mi pomogne, da mi malo olakša. Uspjele smo razbiti kvržice ja dojim i dalje, bradavice me ludjacki bole, mažem lanolinskom mascu, svojim mlijekom ali boli… Kada bi moj dječak trebao dojiti meni je dolazilo zlo na samu pomisao boli. Nisam odustajala. Došao je prvi skok i taj dan sam mislila da cu poludjeti. Od 9h ujutro do 21h je tražio doslovno svakih 15-20 min.dojku.. Tada su krenuli savjeti nemaš mlijeka, nije ti zasitno, napravi bocu.

Ja doma nemam ni hrane ni boce, nisam se dala slomiti jer sam odlučila dojiti i nikada nisam posumnjala da je moje mlijeko nekvalitetno i da ga ima malo. Prošla je i ta kriza, nakon čega je nastupila druga, dobivam temperaturu i završavam na antibiotiku. Bradavica mi je pukla na pola i ušla mi bakterija, stvorila upalu. Ta dojka mi je bila dva puta veća od druge. Pijem antib.i dalje dojim i to je trajalo mjesec dana.
Dojila sam sina na zahtjev kada i koliko je htio, jer jedino tako sam bila sigurna da ce biti mlijeka, koje zavisi od ponude i potražnje. Tu su me isto savjetovali da nisam “normalna” bolje da ga uobročim na 2-3h, nisam ni taj savjet poslušala.

Danas nakon skoro 5.mj mi još uvijek samo i isključivo dojimo, imala sam milijun razloga za odustati ali moja volja i želja je bila jača. Da napomenem da nisam pila nikakve čajeve za dojenje, jer mlijeka imam na pretek.
Danas mi je žao što nisam bila upornija sa kćerkom, što sam tako lako odustala i prešla na Ad. Danas vidim da je veza između mene i sina drugačija, dojenje je nešto prekrasno i savjetovala bih svaku majku da ne odustaje već da se bori.
Dojenje nije lako, ponekad zna biti naporno jer sam mu na raspolaganju od 0-24. Skoro će 5.mj,  ima 12 podoja tokom 24h, nocu se budi nekada 2, a nekada 4 puta, ali na koncu najvažniji je djetetov zadovoljni osmjeh. Dosta puta sam čula dojio/la je i gladan/na je, gura rukice u usta. To su sve zablude govorim iz svog iskustva, naravno da sva djeca nisu ista, svako je individua za sebe.
Svaka mama je najbolja mama za svoje dijete, ja sam svojoj djeci najbolja. Nije loša majka ona koja daje Ad, niti je bolja ona što doji. Za našu djecu je najbolje majčino mlijeko i drage mame nemojte pokleknuti na prvoj krizi, mi smo uspjeli ovaj put i nadam se da cemo jos dugoooo dojiti. 🙂

Hvala mami Danijeli Buljan Kaić na ovom jako dirljivom iskustvu koje je podelila sa nama. Hvala joj na podršci i motivaciji koju je ovim pute dala svim majkama. A, ovoj hrabroj mami svaka čast na upornosti, hrabrosti i izdržljivosti, a posebno na želji da pomogne drugima. 

Leave a Reply